уторак, 14. октобар 2014.

Brze pruge i maserati

Čudno neko vreme došlo kad na jutarnjem kolegijumu pričaš o politici a ne o poslu. Al ajde, to mu dodje kao neki Team Building.

Uglavnom, naš jedini član kolektiva koji je pristalica SNS pita (kroz stisnute zube, ali pita): Šefe, a što da se ne da Vučiću još te 2 godine" "Ako čovek već kaže da mu toliko treba da napravi sve što je rekao"

E pa vidi ovako:



 Ako napravi Brze Pruge, to ti je kao da sam ja sebi kupio novi Maserati. Ima da košta ovu firmu koliko hoćeš, ti da se voziš njim nećeš. E tako ti je i sa brzim prugama. Mađarsku nisi video ni jeftinim šoping turama, a sad ćeš, kao frka ti sa vremenom, hiper skupim Vozom?

Beograd na Vodi? To ti je kao da krenem sad da zidam još jednu poslovnu zgradu, a i ovde nam pola prostora prazno (jery recesija). Pa da fino uzmemo kredit u tu svrhu umesto u fabriku da uložimo, a oprema samo što se nije raspala. A to pola prostora prazno su ti Belvil i Stepa. Nit plače Beograd za stanovima nit mi za još jednom poslovnom zgradom.


 Da poklonimo naš proizvodni pogon nekim strancima? od čega ćemo onda da zaradjujemo? E tako ti je ovo strani investitori strani investitori. Zato je onaj čovek u Nišu hteo da se zapali. Njega da ruše, a strancu daješ subvencije.


 I da ti smanjim platu sledeće 2 godine, a da zaposlim malo familije po firmi?


 Da pravim preskupe fešte sa dobavljačima koji mi prodaju sirovine 50% skuplje nego konkurenciji? To ti je za ruski gas i paradu

 Ono za šta treba da stisneš zube su ti razvoj kapaciteta naše fabrike. To ti je kao da smo u Srbiji ulagali u stočni fond. Da smo to radili sad bi izvozili svinjčiće i prasiće i piliće.

Sluša trepće, glas izgubio. Al veru nije. Moram sutra da nastavim.