уторак, 14. октобар 2014.

Brze pruge i maserati

Čudno neko vreme došlo kad na jutarnjem kolegijumu pričaš o politici a ne o poslu. Al ajde, to mu dodje kao neki Team Building.

Uglavnom, naš jedini član kolektiva koji je pristalica SNS pita (kroz stisnute zube, ali pita): Šefe, a što da se ne da Vučiću još te 2 godine" "Ako čovek već kaže da mu toliko treba da napravi sve što je rekao"

E pa vidi ovako:



 Ako napravi Brze Pruge, to ti je kao da sam ja sebi kupio novi Maserati. Ima da košta ovu firmu koliko hoćeš, ti da se voziš njim nećeš. E tako ti je i sa brzim prugama. Mađarsku nisi video ni jeftinim šoping turama, a sad ćeš, kao frka ti sa vremenom, hiper skupim Vozom?

Beograd na Vodi? To ti je kao da krenem sad da zidam još jednu poslovnu zgradu, a i ovde nam pola prostora prazno (jery recesija). Pa da fino uzmemo kredit u tu svrhu umesto u fabriku da uložimo, a oprema samo što se nije raspala. A to pola prostora prazno su ti Belvil i Stepa. Nit plače Beograd za stanovima nit mi za još jednom poslovnom zgradom.


 Da poklonimo naš proizvodni pogon nekim strancima? od čega ćemo onda da zaradjujemo? E tako ti je ovo strani investitori strani investitori. Zato je onaj čovek u Nišu hteo da se zapali. Njega da ruše, a strancu daješ subvencije.


 I da ti smanjim platu sledeće 2 godine, a da zaposlim malo familije po firmi?


 Da pravim preskupe fešte sa dobavljačima koji mi prodaju sirovine 50% skuplje nego konkurenciji? To ti je za ruski gas i paradu

 Ono za šta treba da stisneš zube su ti razvoj kapaciteta naše fabrike. To ti je kao da smo u Srbiji ulagali u stočni fond. Da smo to radili sad bi izvozili svinjčiće i prasiće i piliće.

Sluša trepće, glas izgubio. Al veru nije. Moram sutra da nastavim.




среда, 10. септембар 2014.

Raditi ili Graditi?


Plan za bolje sutra izgleda otprilike ovako:

1.       Beograd na vodi
2.       Stanovi od 300 eur po celoj Srbiji
3.       Koridori 10 i 11
4.       Autoput Beograd Zlatibor
5.       Autoput do Crne Gore (verovatno preko Pešterske visoravni)
6.       Brze pruge Srbije


Investitori iz Emirata, Kine, Azarbejdžana, Turske (izvinjavam se ako sam nekog zaboravio) ulažu novce da bi nama bilo bolje. Sutra. E pa Malo sutra. Nisam ja protiv infrastrukturnih projekata, ali ovi kao da su pravljeni za mogućnost bržeg ulaska u EU (Obavezno poneti pasoš). Brzim prugama za sat vremena u EU.

Kako onda izgleda to bolje sutra ako se plan ostvari?



Viva la gradjevinska industrija! Realno poboljšanje za gradjevince koji će sledećih par godina kao podizvođači primati plate. Zasigurno ne velike. I posle par godina sazidali smo bolje sutra. Šta onda? No more plate za gradjevince. Ko bude hteo da kupi stanove pod tačkom 1 ili 2 zadužiće se u banci. Znači bolje prekosutra za banku. Ko bude hteo da se vozi autoputevima plaća putarinu. Znači bolje prekosutra za koncesionare. Za brze pruge me zanima da li je neko izračunao koliko hiljada milijardi ljudi i robe treba prevesti samo da bi se pokrili troškovi održavanja iste. A gde su akumulatori. Jao nam ga prekosutra kad to krenemo da otplaćujemo.

Da ne dužim. Većina opozicionih ekonomista, a i ekonomista je izbljuvalo po ovoj temi.
Na žalost i dalje se niko ne bavi ekonomikom Preduzeća sem opet bljuvanja po Simpastičnim idejama konverzije potraživanja.

Teoretski da bi se uspelo mora se stvoriti dodatna vrednost. Plastično to izgleda ovako: Posadiš zrno kukuruza, izraste stabljika, na njoj 10 klipova, i eto dodatne vrednosti.

U privredi dodatna vrednost se stvara u baznim industrijama. Nakon toga u prerađivačkim. Trgovina ne daje dodatnu vrednost. Samo je preraspodeli između proizvođača i trgovca.

Da bi imali dodatnu vrednost moramo pokrenuti privredu. Planski. Dugoročno. Prvo baznu, pa onda i preradjivačke. Godišnja dobit NIS-a je veća od kupoprodajne vrednosti. Isto će biti i sa Petrohemijom. Kako bre stranci umeju da izvuku dobit iz naših preduzeća, a mi ne umemo. Naftna industrija nije zaradila na izvozu i novim tržištima. Zaradila je u Srbiji.

I tako. Očekujem uskoro kampanju o prosperitetnom privrednom rastu. Sve sa planskim razvojem privrede (a i poljoprivrede) u periodu 2014-2020. Ipak ne može odmah.

Tamo negde 2020-e vesti će izgledati optrilike ovako:

Premijer se danas pojavio na otvaranju novog pogona UTVA u Pančevu. Druga generacija supersoničnog aviona ga je čekala na probni let (svakako da će premijer prvi da provoza).  Do Pančeva je stigao hibridnim Yugom sa pogonom na svih 6 točkova. Na sebi je imao kao saliveno odelo "Prvi Maj -Pirot", a da stigne na vreme se pobrinuo njegov ručni sat marke INSA. Graciozan hod omogućile su mu cipele BORELI. Underwear by Ariljski Pamuk. Nakon probnog leta premijer će popodne iskoristiti za godišnji odmor u jednoj od 75348 banja u Srbiji.

петак, 5. септембар 2014.

Jesen u mom kraju


Zadnji dani leta su kao rukom obrisali šarene cvetove oko nas. Nestala su i šarena ćebad pokraj OMV pumpi. Njihovi vlasnici uredno su ih spakovali u zadnje staklo i odvezli kućama u Nemačku ili Švajcarsku. To šarenilo nećemo videti do sledećeg leta kad opet budu kretali put Crnog Mora.


Komšija cepa drva i priprema se za zimu u skladu sa akcionim planom održanja elektroenergetskog sistema.

Počinje škola. Počinju štrajkovi nastavnika. Deca sanjaju idući septembar u inostranstvu.

Stigli akumulatori.
Zaduženje države raste brzinom od 40 eur/sec. I danju i noću. Oko 3,5 milion evra dnevno. Državni službenici slave brzinu reformi.

Neposredno pred lokalne izbore u Majdanpeku, pronadjena nova zlatna žila, koja bi trebalo Zlatari Majdanpek da vrati staru slavu, a Majdanpek učini gradom najpoželjnijim za život u Srbiji.

Počelo jesenje zasedanje skupštine. Glavna tema "gde ste proveli letnji raspust"

Izabran je novi ministar privrede, peti u godinu dana. Privrednici pojačali dozu sedativa i antidepresiva za po 2 mg.

Kako reče premijer  " Železara i Petrohemijski sistem su počeli da nam gore pod nogama". Možda nas to bude grejalo tokom zime.

Struja će poskupeti ali je neće biti.

Voće i povrće su poskupeli zbog poplava. Najviše limun kao autohtona srpska biljka.

GSP smanjio broj autobusa u cilju još većeg zbližavanja ljudi.

Uspeli smo da nahranimo Depardjea, što nije bio nimalo lak zadatak.

уторак, 26. август 2014.

Srpska diplomatska mantra (sa osvrtom na poplave)


Hura Hora je zbog svog geostrateškog položaja na raskrsnici galaksija stalno bila u ratovima koji su osiromašivali planetu. U trenutnoj fazi mira Vitler Vutin je znalački plesao izmedju istočnog i zapadnog carstva, dodatno se povezivajući sa unijom nesvrstanih galaksija. Hvalio se da posebne odnose ima sa sazvežđem SVEMIRATA, gde su se nalazila najveća rudna bogatstva.

Odakle mantra za taj znalački ples? Davno davno Džej, poznatiji kao Džej Ramadanovski opevao je to u pesmi NINA (poznatija kao "Gde ću sad moja ružo").

Čitajući boldovane delove, lako je prepoznati koliko se u današnjem dnevno-političkom govoru citira ovaj mantrično duhovni tekst.

GDE ĆU SAD moja ružo
kad na srcu leži trn
napolju mrak ko djavo
ja u duši vise crn

NIKO ME NEĆE
NI NA ČIJI NE SMEM PRAG
GDE ĆU SAD
moja ružo
NIGDE NIKOM NISAM DRAG

NI NA ISTOK, NI NA ZAPAD
NA SEVER, NI JUG
NIGDE, NIGDE
bez tebe se
vrtim jos u krug

GDE ĆU SAD moja zvezdo
svud me prati oblak siv
KIŠE MI RUŠE GNEZDO
A JA NISAM NISTA KRIV


NI NA ISTOK, NI NA ZAPAD
NA SEVER, NI JUG
NIGDE, NIGDE
bez tebe se
vrtim jos u krug









Ima li svetla na kraju tunela?

субота, 23. август 2014.

Dobro nam je krenulo

Dobro nam je krenulo.

Predsednik nam je postao akademik.


Dobili smo novog ministra privrede.


Premijer je rekao da nećemo podsticati izvoz u Rusiju, doživevši spontan aplauz predstavnika EU.

Ajd sad 1. Manje bi bolelo da je stvarno postao akademik nego sto je dobio "protokolarnu titulu što je funkcija koju dobijaju šefovi država koje su, po oceni EANU, u proteklom periodu najviše doprineli razvoju nauke".
Malo je nejasno da li je Nikolić lični doprineo razvoju nauke, ili je to Srbija, ili neko u Srbiji doprineo. Koji bre doprinos razvoju nauke? Realno manje je sumnjiva ona gomila doktorata na raznim sega mega univerzitetima, nego da je iko u Srbiji doprineo na ikoji način razvoju nauke.
Ma manje je sumnjiv i Maradonin gol protiv Engleza 1986-e.

Ajd sad 2. Ja sam očekivao Supermena. Koga smo dobili?

Uspešni privrednik iz Novog Sada:
Vlasnik mikro preduzeća (1 zaposleni) sa gubitkom iznad visine kapitala (nekom je ostao dužan novaca) koje je u 2012-oj bilo 118 dana u blokadi.

Diplomirani Menadžer:
Diplomirao na univerzitetu Union koji je osnovan 2005 godine (studije počeo sa min 38 god). Na istom fakultetu diplomirao Predsednik Nikolić, i doktorirao Menadžer Šapić. Dream team.

Govori engleski jezik:
Možda. Ja sam lično slušao njegovo obraćanje sa prevodiocom.

Proglašen za najboljeg menadžera jugoistočne i srednje Evrope:
Možda. I predsednik nam je proglašen za Akademika.

Ajd sad 3. Srbija ima preferencijale u trgovini sa Ruskom federacijom, tj Rusijom, tj sa Majkom Rusijom preko 10 godina. Jesmo li išta podsticali? Nismo. Slovenci su izidali fabrika i fabrika u Srbiji da bi iskoristili te preferencijale. A mi? Ne da ja znam. I sad je neko očekivao da će da mu država da pare, tj kako se kaže da ga stimuliše da poboljša izvoz kod "nekad Majke, nekad Maćehe"? Što bi se reklo - nemamo to na meniju.

U medjuvremenu sam probao da na Facebook-u promovišem čitanje knjiga umesto polivanja ledenom vodom. Zamalo.


Should I stay or should I go?

понедељак, 18. август 2014.

U iščekivanju Supermena



Shvatili smo da su oni prethodni sve uništili pokrali i opustošili.

Toliko puta nam je to ponovljeno da ga doživljavamo kao aksiom. Nema potrebe za dokazivanjem.

Da li nam je potreban novi ministar privrede koji će to još jednom da nam ponovi?
Da nam priča o nemogućnosti da se bilo šta pokrene?
Pa baš i nije.


Potreban nam je neko ko zna kako to opustošeno uništeno i pokradeno pusti ponovo u rad. Koje fabrike vredi dizati koje ne vredi. Koje fabrike ne mogu da rade jedne bez druge. Koji proizvodi se uvoze, a mogu da se proizvode kod nas. Koji su nam izvozni potencijali. Kako da zaposli ljude da generišu dodatnu vrednost. Koliko nam na kraju novca treba da obnovimo tehnologiju da bi nam proizvodi postali konkurentni i koliko nam je novca potrebno da vratimo te proizvode na tržite. Kako da napravi podsticaj izvoza. Da zna razliku između planske privrede, javnih radova i radnih akcija. Da ne rasproda sva proizvodna radna mesta. Da spreči monopole na mleku, cementu i energentima. Da spreči tajkunizaciju privrede.


I da hoće da radi za somića evrića mesečno.

субота, 16. август 2014.

Rasprodaja (do) bola


Agencija za privatizaciju je oglasila prodaju 502 preduzeća. Rok od 30 dana zainteresovanih da se prijave. Na prvi pogled pazario bih desetak. Pre svega Petrohemiju i PIK Becej. To je sigurica. Onda PKB, MSK... Galenika i Azotara...

Vidim da su na listi i Ikarbus (sprski proizvodjač mercedesa) i FAP Priboj koji su neposredno pre izbora kupili Finci. Možda da kupim ova 2 pa da preprodam već sigurnom kupcu?


Teško je odlučiti. Kao na vašaru. Sa svih strana samo svetlucaju preduzeća i zovu te da ih uzmeš.

Sajt agencije za privatizaciju radi beskonačno sporo, valjda od previše zainteresovanih, teško je ući u lične karte preduzeća da im vidimo krvnu sliku. Doduše par izabranih metodom slučajnog izbora nisu imale podatke. Shift.

Dobro. Da pođemo pretpostavkom da će država biti blagodarna prema nama - novim privrednim moćnicima, kao što je bila do sada prema mogućim nosiocima privrednog rasta te da nećemo morati:
Da plaćamo porez (Simpo)
Da će država preuzeti dug prema dobavljačima (Jat)
Da će država preuzeti obavezu socijalnog programa viška zaposlenih (kao što bi kod većine).

Takodje moglo bi da nas strefi koji deo od milijardice koju su nam Arapi takođe blagodarno dali sa par posto kamate za obezbeđenje likvidnosti.

I dok pišem, razmišljam da sam u stvari ozbiljan.

Dobar deo preduzeća koji su dati na rasprodaju su ustvari dobra preduzeća. Ako im se otpišu stara dugovanja koja su nastala verovatno bahaćenjem i neodgovorim arčenjem državne imovine, kao i ako im se smanji broj zaposlenih, koji su opet zaposleni jer smo tako bili u mogućnosti na račun poreskih obveznika. Porez bi ipak morao da se plati, al tu očekujem koju milkicu pomoći za likvidnost.

Jednom sam čitao tekst nekog uglednog ekonomiste koji je rekao da se ne smeju prodavati proizvodna radna mesta. Zvuči logično. Najbrži put da postanemo kolonija. Čijagod. Prodaš pekaru, a onda radiš u njoj kao pekar od 5 ujutru za mizernu platu i pitaš se kad će to blagostanje da krene.

Shodno tome Ja i moj prijatelj El Dorado ovok trenutka pravimo konzorcijum za kupovinu Petrohemije. Zainteresovani da se jave. Može i PKB, blizu mi kuće. Kupujmo domaće!



субота, 9. август 2014.

Pro Bono


Ovih dana je nacionalna služba za zapošljavanje objavila da je posao koji je najteže dobiti "Pomoćnik prelca". Ne znam baš šta je prelac, a još manje koju školu treba završiti za pomoćnika prelca, ali rekao bih da je situacija poprilično ozbiljna.

Ukratko posla nema, a kad će ga biti, ne znamo.

Da imamo ministra privrede, mogli bi da ga pitamo, da li i kako planira da pokrene proizvodnju. I šta ćemo da proizvodimo.

Ministarku poljoprivrede imamo, al mi se nekako čini da nema smisla da je pitamo kako ćemo da zaštitimo proizvođače maline i višnje, ili ne daj bože kako ćemo da povećamo stočni fond.

Da premijer ne može više sve sam prepoznao je i Miša Beko, koji je prihvatio da vodi srpske železnice "pro bono", ili što bi se reklo za džabe.

Korektno.

U međuvremenu predsedništvo SNS, a odmah zatim i Ivica Dačić zabranili su duple funkcije svojim duplim funkcionerima, što je izgleda izazvalo nezadovoljstvo tih istih - duplih.

Forumi su puni dva tipa komentara:
-          Pripadnik vladajuće stranke: "Svaka čast Vučiću"
-          Pripadnik opozicije: "Baš bih voleo da da vidim i to čudo"

Meni je manje-više svejedno da li će neki Martinović imati ili neće imati više funkcija. Ako on ne prima 5 plata, zaposliće se još četvorica. Sa aspekta nas poreskih obveznika trošak je isti.
Shodno tome, imajući u vidu da "dok traje obnova nema odmora", predložio bih da svi ti multi funkcioneri nastave da obavljaju te silne funkcije koje su obavljali do sada, al da ih obavljaju "Pro Bono"

Pa neće valjda dozvoliti da Miša Beko bude veći rodoljub od njih?

#ObnovimoSrbiju

уторак, 22. јул 2014.

Srpski Carinik


Povratak sa odmora u Portorožu.

Traumatično praćenje vesti o zadržavanju na Batrovcima. 
Strateška odluka da povratak bude u nedelju se pokazala kao dobra. Nema gužve na putu. Svejedno naporna vožnja. Automobili sa nemačkim tablicama koji idu u konvojima. Švajcarci u bembarama koji voze 200 km/h. Holandjani koji voze levom stranom 90 km/h. Svi oni idu negde južnije od Beograda. Valja ih izbeći na putu.

Slovenačko - Hrvatska granica bez zadržavanja. Izgleda da stvarno nema velike gužve. Na našoj granici oko pola sata čekanja. Opet mediji šire paniku. Al nema veze. Važno da nema gužve.

I kao poslednji u nizu dolazi on - The Srpski Carinik.

-          Odakle ste Vi?

Majko moja mislio sam da ova udbaška pitanja više ne postoje. Šta njega briga gde sam bio i šta sam radio. Sve sa dvoje dece u kolima. Ajde da budem fin. Kako pitanje, takav odgovor:

-          Iz Beograda.

Zbunjen pogled:

-          SC: A gde putujete?
-          Ja: Pa u Beograd
-          SC: Iz Beograda u Beograd?
-          Ja: Pa da... To je taj večni krug koji zatvaram sa vremena na vreme...
-          SC: A jel ste stajali negde usput?

Dal da krenem sa onim  - dvaput na OMV-u da sipam benzin, još jednom kod Dragalića da odmorimo...Ma jok, priznaću pa šta bude.

-          Ja: Jesmo, u Portorožu jedno 10 dana

Radostan osmeh na licu Čoveka koji dođe kao neki reprezent srpske kulture, tj osoba koju svaki stranac prvo ugleda kad udje u Srbiju. Došao je napokon na svoj teren.

-          SC: A jel bilo tamo neki šoping ovo ono u tom Portorožu?

O govedo nepismeno i nevaspitano. Šoping je bio u Kopru. Pita se - da li imate nešto da prijavite. Jel te mama nije učila kako se komunicira sa ljudima? Jel te šef nije učio pravilima službe?

-          Ja: Nije bio šoping, znate Portorož je na moru, bili smo na letovanju...
-          SC: A šta bi bilo da ja malo pogledam?
-          Ja: Ajde ako te ne mrzi da izlaziš na 35 C, izađi i  pogledaj
-          SC: Možete da idete


Isprdak ili Ispljuvak. Ne mogu da se odlučim. 

среда, 18. јун 2014.

Rudnici cara Solomona


Izgleda da ništa nije izazivalo toliki stres vladajuće koalicije kao mala matura koja se odigravala prethodna 3 dana.

Mala matura - armatura novog obrazovnog sistema. 

Hvala bogu, kako se čini prošlogodišnja bruka pod nadzorom prethodnog ministra inače prorektora Megatrenda (što je potpuno nebitno) neće se ponoviti.
Nekom lako, nekom teško, sve u svemu, da čovek ne poveruje, izgleda da je sve prošlo u redu.


Ministar, naravno u svom Alanfordovskom stilu je izjavio: "Ukupni rezultati ne mogu da budu loši, može samo da bude prosečno veći ili manji broj poena". Konfučije da pozavidi.

Ono što mi je privuklo pažnju je pitanje iz geografije - gde se nalaze rudnici Antimona u Srbiji.
Ajd sad. Po mom skromnom mišljenju nema aktivnih rudnika antimona u Srbiji. Znači nisu rudnici, no nalazišta. Doduše možda grešim. Mrzi me da proveravam.


Idemo dalje. Listam knjige iz geografije. Da ne spominjem izdavača, ali nema. Možda je u nekim osnovnim školama to radjeno. Ali čemu?
Šta kaže wikipedija?
     - Podrinje (Kruplja, Zajača, Radjevina), u blizini Bujanovca i Lisa kod Ivanjice

Šta kaže geografski atlas za OŠ?
       - Rudnik, Zajača, Krupanj, Blaževo

U jbt, pa ovo nije isto. OK, wikipedija može biti netačna, Atlas je ipak školska knjiga. Blaževo je podno Kopaonika, što je bio jedan od ponuđenih odgovora, a tu je i Zajača koje verujem da bi trebalo da bude tačan odgovor, i što bi realno svaki osmak koji se bavi procenom rizika od hemijskog udesa trebalo da zna, shodno poplavama u Lozničko Krupanjskom kraju.

E sad. Sve je ovo manje više nebitno.

Koji suvi genije je smislio ovo pitanje???
Verbiću, pokaži čoveka, taj ljudski maksimum.
Dajte da upoznamo i da spoznamo kako će to pitanje pomoći da procenimo znanje dece, da im pomogne u logičkom zaključivanju.
Što bre nisi pitao gde se sadi šećerna repa, gde su rudnici bakra ili lignita?
Čemu Antimon? Da ga možda ne izvozimo? Da ga možda ne koristimo u proizvodnji elektronike ili u nuklearnoj tehnici?


U pravu je Verbić. Sa ovakvim umovima 20 godina je malo za reformu školstva.

уторак, 17. јун 2014.

Čuvari plaže



Mič je najpoznatiji čuvar plaže. Spasao je mnoge ljude. Pored posla čuvara ima i svoju školu za plivače i spasioce. Mnoge mlade je izveo na pravi put i obezbedio im posao spasioca, ili bar plivača. Mič je svoj spasilački ispit položio 2 puta. Jednom u Piranskom zalivu, a drugi put u mutnim vodama Temze koja važi za najteže mesto za polaganje ove vrste ispita.


Mič spasava ljude već 25 godina. Prvo se sam šetao po plaži i pružao nesebičnu pomoć, a kasnije je od toga napravio biznis gde ima svoje ljude na većini plaža.

Mič  je pred penzijom. Ne pliva brzo kao nekad. Kako bi rekao Johny Štulić, Mičove ruke više nisu mlade, 25 godina decu iz vode vade. Kroz trening centre Mičove škole godišnje prodje 2000 budućih plivača, a najbolji od njih postanu i spasioci.

Ali avaj. Ispostavilo se da je jedan od najboljih, ako ne i najbolji od svih novopostalih spasilaca  koristio pojas za spasavanje kako bi se održao na vodi, jer u stvari izgleda da ne zna ni da pliva. Neš, kako se zvao taj mladić je svakako odgovorio da zna da pliva, a da to pridržavanje za spasilački pojas je u stvari poseban stil spašavanja koji je on izgradio u Mičovoj školi. I odista nije bio jedini koji je na takav način polagao završni ispit.  Déjà vu što bi rekli Francuzi.



Ljubomorno Udruženje državnih spasilaca je rešilo da iskoristi ovu priliku i da pokuša da Miču preuzme posao.Nisu ni razmišljali da mogu sami sebe da izjedu. Prvo se postavilo pitanje da li je on u Temzi dobio sertifikat za plivača ili za ronioca. A sada dodatno izgleda da je voda u Piranskom zalivu nedovoljno duboka za polaganje ispita, tj što bi se reklo - što će ti spasilac u plićaku. 



Aman ljudi - pa što niste nostrifikovali Mičove diplome pre nego je školu otvorio?
Zar niste akreditovali to plivanje uz spasilački pojas?
25 godina vi puštate da iz škole za plivanje izlaze neplivači, i sad vam je Mič kriv.

Izgleda da Mič neće više obučavati za plivače i spasioce. Sa svojom lepom Pamelom polako će se povući. Nama ostaje, kako kažu, mada zvuči neverovatno, 50.000 neplivača, koje ćemo ipak voditi kao plivače.



недеља, 25. мај 2014.

Živi i pusti da umru


Vlada Republike Srbije izdvojila je iz budžeta 100 miliona dinara za sanaciju štete od poplava. Koliko je to tačno para? To je tačno 10 puta manje od onoga što su političke stranke izdvojile za kampanju za parlamentarne izbore.  Baš strašno. 10 puta više dati ne bi li te narod izabrao, a onda 10 puta manje dati ne bi li narod nekako preživeo. Live and let die.

A šta ćemo sa tih 100 miliona?


Sagradićemo nove kuće?

U najbolju ruku to je dovoljno za 25-30 kuća. Malih. Malo je čak i kad je od Malog. Šta će ostali?
Šta ćemo sa vodom i zemljištem? Letinom? Šta ćemo sutra jesti?

Ne paničim. Bujica koja je protutnjala Obrenovcem ponela je svašta sa sobom. Benzin sa pumpnih stanica. Teške metale sa deponije pepela iz TENT-a. Pesticide sa zemljišta.  Piralensko ulje iz potopljenih transformatora. I ko zna šta još.



Država se izvanredno snašla - rekao je Predsednik, koji je za vreme poplavljavanja prema Blicu navodno Bajčetario. Rekao je i da je uzbunjivanje bilo pravovremeno. To je potvrdio i ministar za vanredne situacije, a valjda on najbolje zna. Da smo još imali "Ono sa onim uskim za ono" gde bi nam kraj bio.

Najduhovniji , najpametniji, najupućeniji, najkojimojitiji, i najnajitiji su kazivali:

Irinej:  Za posledice poplava kriva Gey parada
Amfilohije: Za posledice poplava kriva Končita
Veliki deo biračkog tela: Za posledice poplava kriv HAARP
Darko Glišić: Za posledice poplava kriva dvojica radnika iz Uba
Direktor Srbija Voda: Za posledice poplava kriv BOG
Nikolić: Krivi ste VI ("Molili smo Obrenovčane da se evakuišu i da je bilo samo više saradnje, izbegli bismo ljudske žrtve")

Posalji ime svog favorita sms na 1003










среда, 21. мај 2014.

Lako je posle


Sad smo mi mnogo pametni i nekoliko dana posle znamo kako je trebalo da branimo Obrenovac. Ne mogu da verujem u priče da su Vučić, baš Mali i Čučković, namerno ili zlonamerno uradili bilo šta čime bi ugrozili ljudske živote.

Sa druge strane gledano, ko i dalje misli da je Kosovo srce Srbije suštinski greši. Onog trenutka kad stanu površinski kopovi uglja oko Kolubare i TENT, Srbija je stala. To je znao Đinđić. I Miloševićeva vlast je pala baš na tim kopovima i na tom TENT-u, posle 10 godina bezuspešnih pokušaja. Zašto? Zato što kad stanu kopovi, i stane TENT, stane i Srbija tj ugasi se. Moć TENT-a se mogla videti i posle bombardovanja čuvenom američkom paučinom kada je pola Bosne i Hrvatske ostalo bez struje.

Zašto smo bili toliko glupi da "posadimo" TENT na tako glupom mestu pored reke?

Termo elektrana mora biti pored reke i to velike zbog hlađenja. Obrenovac je najbliže mesto površinskim kopovima gde su prirodna nalazišta uglja, što je jako bitno zbog cene transporta. Neko je znao. Naše je bilo samo da ga čuvamo.

I 1981 godine takodje je neko znao. Kad je reka probila na istom mestu kod deponije, minirana je druga strana nasipa i poplavljena je bila strana prema Mislođinu. Obrenovac i TENT su bili sačuvani.
Očigledno neko to znanje nije sačuvao ili ga nije predao mlađim naraštajima.
Neosporno je da je ova poplava "biblijskih razmera" i da neke stvari apsolutno nije bilo moguće sprečiti.
ALI! Šta su gradonačelnik Beograda, Obrenovca, Šef štaba za vanredne situacije, Beograd vode, Srbija vode, koje god još vode  i svi njima podređeni trebalo da urade ?
HMZS je apsolutno dovoljno ranije i vrlo tačno predvideo sve vodostaje i moguća izlivanja reka.
Zašto niko nije napravio odgovore na moguća scenarija?
Zar se niko nije zapitao - šta da radimo ako probije nasip?
Zar se niko nije zapitao kako evakuisati ljude nakon potopa i zar to nije bolje uraditi preventivno?
Očigledno su se svi zapitali. Ali nakon Obrenovca. Barič se iselio preventivno. Sremska Mitrovica takodje. Ali zašto nije Obrenovac?
Zato jer je neko mislio da ne treba da misli. I da je tu zato što je bogom dan. Nije tu kriva samo sadašnja vlast. Kriva je i ona prethodna, i ona pre nje, i one pre njih. Postavljali su svoje partijske poslušnike sve nestručnije i sve nesposobnije iz mandata u mandat. Zato je bilo bolje u vreme druga Tita. Svi su bili članovi partije. Onda da bi bio na funkciji, pored te knjižice morao si da imaš i stručnost.
Nije krivica Malog i Čučkovića. Oni su nasleđe višegodišnjeg urušavanja svega vrednog.
Njihovo je samo moralno. Da su bili tu u tom trenutku. Ostavka iz moralnih razloga je najmanje što bi morali da urade.
Medijska cenzura neće pomoći. Vučić sad ima "istorijsku priliku*" da nešto promeni (*according to western analysts). Sad je trenutak da počne da menja. U tom svom najbližem okruženju.

I usput onoga koji je smislio da je optimalan odgovor na Radulovićeve optužbe da je kočničar tvrdnja da je pre nego što je izabran za ministra bio kriminalac.




KO je rekao da se stavlja nasip na uzbrdici???







среда, 14. мај 2014.

7:30 Show


Revolucionarnu ideja spašavanja školstva i brige od deci se svela u jedno:
Škola počinje u 7:30.
Ovim se dokazalo da su sve genijalne ideje ujedno i jednostavne.

Jeste činjenica da zaposleni u Srbiji u fabrikama rade od 6 ili od 7. Ali njihova deca nisu bitna. Kako su se snalazili do sad mogu i od sad. Očeličila. Nema zašto njih da prate do škole i od škole. A za decu iz ministarstva da se organizuje poseban tretman. Jer u tim ministarstvima rade najbitniji ljudi, a nama su njihova deca sve.
U medjuvremenu Ministar prosvete, nas je prosvet(l)io da će se  reforma obrazovanja zasnivati na stubu društva, tj. porodici. "Zapitajte se, da ste poslodavac, da li bi zaposlili svoje dete".
Pa zapitam se, ali nije to  tema rodjeni. 

Zamišljam studenta četvrte godine medicine (koga bi tata, kao jedan od posrednih poslodavaca na medicinskom fakultetu) koliko još sutra zaposlio, kako ne ume da da veštačko disanje čoveku koji se bori za život jer to nije učio na fakultetu. Ko je onda kriv za naše obrazovanje? Roditelji? Ili možda škola za obuku vozača gde prva pomoć spada u teorijski ispit?

Ili možda, ali samo možda se naš sistem obrazovanja survao ka ranom 19. veku?

Očekivali smo da nas novi ministar malo iznenadi. Mada kako je krenuo, bolje da ništa ne dira.

U medjuvremenu, neobjašnjivo i ničim ili nečim izazvano, stala je sa radom gradska deponija u Vinči. I dok se novi gradonačelnik snadje u novoj ulozi, skupljači sekundardnih sirovina su počeli skupljanje na primarnim lokacijama. Zbog mera štednje ekipe odgovarajuće komunalne službe neće izaći na teren narednih 100 godina da zamene oluk.


Privreda za to vreme grabi krupnim koracima napred. Kako je i najavljeno poželjnost privrednika se ogledala u 4 stvari:
Da nije platio porez državi
Da nije platio dug dobavljačima za robu/usluge
Da nije platio zaposlenima plate
Da duguje i nekoj banci (po mogućstvu regresirani) kredit.

Ili kako reče jedan TV voditelj - kako prepoznati srpskog milijardera:
-          Koliko ste zaradili?
-          Milijardu!
-          Koliko dugujete bankama?
-          Milijardu :)

Na kraju krajeva, možda bi jedino bilo bolje da je umesto tih za neke maliciozne ljude spornih 7:30, lepo rekao pola osam. Onda bi znali šta da mu odgovore. U rimi.

Ili kao što bi rekao Bernard Šo:
Ako imate 3 kutije šibica, i jednu kuglicu i onda podelitu tu kuglicu ispod te 3 kutije šibica...


I tako. Čekajući stan od 380 eur, hleb od 3 dinara i novi model fiata da nas izvade iz bule, dok mi svi zapošljavamo po 100 radnika i suzbijamo sivu ekonomiju, pustićemo da još koja rakija prođe bez akcizne markice

уторак, 6. мај 2014.

Opet o Vladi

Vlada je jedan jako fin momak.

Eto, baš pre neki dan je odlučio da ustaje sat vremena ranije. Da bi mogao više da radi, a i zbog demografsko geografskih prijatnosti koje mu pruža taj svakodnevni uranak.

Vrlo je nežan i pažljiv. Rekao je da će on da vodi računa o babi i dedi, bar do oktobra.

Strog je i pravičan. Sve ključeve od automobila je stavio u svoj pisaći sto, i kad nekom baš treba auto, on mu da ključ. Mama može i sama da uzme ključ, ako joj treba za pijacu.

Vlada je pre neki dan govori pred kućnim savetom i rekao im da moraju da se umivaju u zgradi pre nego što izađu na ulicu. Da ne budu Krimeljivi.

Rekao je i da će da rasproda sve lokale u prizemlju naše zgrade, a pre svega onaj što prodaje mobilne telefone. I trafo stanicu će da izmesti u komšiluk, da nam ne zuji.

Predložio je novu predsednicu kućnog saveta, koju su članovi kućnog saveta radosno prihvatili, budući da je, kao se priča, sa svakim od njih bila u nekoj šemi.

Vlada je rekao da se u našem ulazu više neće skupljati narkomani.

Medju stanarima zgrade širio je ljubav i toleranciju. Jednom prilikom je rekao:
"Poručujem da mi volimo našu zgradu i da verujemo u našu zgradu. I ta ljubav i vera biće nam pogonsko gorivo da našu zgradu menjamo, poboljšavamo i da je učinimo mestom u kojem će vladati optimizam, u kojem će simboli te ljubavi biti potreba stanara da je iskažu, a ne samo propagandni slogan. Želimo da izgradimo pristojnu, tolerantnu i uspešnu zgradu."


I od tada svi ga volu. A ja se nešto mislim: 

среда, 30. април 2014.

O ekonomiji


Ako posmatramo našu državu kao jednu veliku i srećnu porodicu onda to otprilike izgleda ovako:
Višečlano smo domaćinstvo i izdržavamo se od izdavanja stanova.  Zarad lakše matematike neka u ovoj priči svaki stan vredi  50.000 eur.



Stan Naftna industrija Srbije smo izdavali za 5000 eur mesečno, al smo morali da ga prodamo za 50.000. Istina je da nam je godišnje donosio 60.000 eur, ali nam je ovih 50.000 bilo na gomili.
Sada imamo još 2 stana od kojih imamo značajne prihode, to su stan EPS koji nam donosi oko 2000 mesečno i stan Telekom koji nam donosi oko 3000 mesečno sve u svemu od ta dva stana imamo prihoda za još jedan stan da kupimo, ali jedan deo naše familije živi malo raskalašnije pa potroši to i preko toga. Povrh svega Babo je rešio da i te stanove da na prodaju. Kaže imamo mi još dosta stanova na kojima se može zaraditi.

Evo na primer imamo stan Pio fond, mada nam u njemu trenutno  žive rodjaci i rodjaci od rodjaka, a u zadnje 2 godine su rodjaci od rodjaka doveli neku rodbinu, Krkiće i Babiće. Mi njima tu plaćamo svaki mesec što nam čuvaju taj stan. Mi im onda još plaćamo komunalije a babo bi im još dodavao sa strane. Tetka Kori i bata Lazo su se malo bunili, al im je babo reko da zašute kako ne bi bilo belaja.

Ne znam tačno kojim nasledstvom smo dobili kompleks stanova koji se zove kompleks javnih preduzeća. Ja tamo ne volim da idem jer ima dosta iskompleksiranih kod kojih su ključevi od tih stanova. Oni sebe zovu ključnim ljudima. Oni su ti neki burazeri i burazeri od burazera. I izgleda da imaju lepljive prste. Kad dodju u goste sve iz naših džepova im se polepi za prste. Babo je rekao da to ne može više tako, i da će od sad morati da ustaju pre 12 i da će morati nešto da rade. Kažu da ih je posle te izjave sve uhvatio bol u podstomačnoj regiji.

Mislio sa da Babi treba reći da ne možemo više povećavati harač komšijama koji žive u privatnim stanovima. Od toga je Babu uhvatio bol u podstomačnoj regiji.

Babo je malo ljut na rodjake iz inostranstva koji su nam pozajmljivali pare zadnjih godina, kaže traže da im vratimo, i da će sad da zida nove stanove sa drugarom iz Emirata. Kaže još da će to da bude toliko dobra gradnja da ima svi da se izuvamo kad ulazimo u nove stanove.


U međuvremenu kad skrckamo pare od ovih stanova što ćemo da prodamo malo se brinem od čega ćemo da kupujemo mortadelu i nutelu.

петак, 25. април 2014.

Damin Gambit

Svaka čast Vučiću.
Pored svih obaveza, stigne da pročita i poneki red iz svetske istorije, pa to onda šeruje sa nama. Prvo nam je citirao Trockog (red, rad i disciplina), zatim Čerčila (krv, suze i znoj). Sada u iščekivanju 27.04 do 19h, kako reče, kada će vlada biti izabrana, ostaje nam da zebnjom i radošću u srcu čekamo izreku po kojoj ćemo moći da procenimo kom ćemo se carstvu prikloniti.
Da li će to biti Ruzveltovski  "New deal", Arijevski  "Arbeit macht frei", ili jedna od meni omiljenih Staljinovih "Ne možete praviti revoluciju u svilenim rukavicama" ostaje nam da vidimo.

Moram priznati da sam, nošen  pozitivnom energijom formiranja nove vlade koju su u nas unosili elektronski mediji, razmišljao kojim će otvaranjem započeti novu epohu, naš poznati šahista.
 
Naš poznati šahista, u meču sa Judit Polgar, najboljom šahistkinjom sveta svih vremena

Maestralne kombinacije tipa Poljoprivreda i Ekologija, ili sva javna preduzeća u ministarstvo privrede ne bih komentarisao. To ima veze kao zdravsto i telekomunikacije. Teoretski vi to možete spojiti, samo u svetu to još niko nije radio. Verovatno ima razlog. Tačnije ima više razloga.

Otom Botom.  Ne mogu ni da komentarišem  ministra spoljnog, a kamoli unutrašnjeg.

Ajde sad ovi nestranački, možda ubodemo nekog sa radnim iskustvom. Kori kao čudesna sila koja se pojavljuje niotkuda i nestaje nikuda. Kao kometa. Pojavi se na svakih 10 godina, prođe u velikom stilu, ništa se ne desi, i onda malo pred sledeći dolazak svi mediji samo o tome pričaju.

Oni koji su meni interesanti su privreda i gradjevina. Šta ću. To mi posao.

Ministar privrede,neki fini čika, predaje na FEFI. Sta god da je FEFA. Ima puno iskustva, savetovao zemlje razne. Zemlje razne su u stvari Ukrajina. Shift sa nepostojanim f.

Saobraćaj, gradjevina i infrastruktura. Kako to gordo zvuči. Nekako je logično da to vodi ekonomista. Sa radnim iskustvom "zamenik rukovodioca službe knjigovodstva". 

Slika ministarke iz vremena sticanja radnog iskustva
To je bolesno kao kad je Boža Đelić postao ministar za nauku i tehnološki razvoj.  A lekar hitne pomoći iz Subotice ministar za životnu sredinu i prostorno planiranje. Ako je po iskustvu sa dvojicom stručnih prethodnika biće ovo Damin Gambit.  

Ipak botom of the botom je činjenica da me je pri povratku iz Rima u avionu Air Serbia dočekala prigodna muzika koju pored radio Teherana pušta još retko koja stanica. Da me se ne shvati pogrešno moji stavovi su još uvek najbliži "give peace a chance" varijanti, i potpuno mi je svejedno ko je koje vere, boje kože, nacionalne pripadnosti itsl, ali ovo je stvarno nepotrebno uvlačenje.


Ako pretpostavimo da je neko pogrešno protumačio značenje izraza "Ministar unutrašnjih poslova" možemo razumeti kako je najbolji od najboljih uvlakača dobio pomenutu funkciju. 

At the botom again - in the botom.